Rad razmatra savremene tokove kritičke teorije međunarodnih odnosa koja analizom globalnih odnosa moći skreće pažnju na različitu sposobnost aktera da utiču na sopstvene političke i ekonomske okolnosti.Autorka prikazuje kako je tekla evolucija kritičke teorije u proučavanju međunarodnih odnosa – od radikalno kritičkih stanovišta njenog utemeljivača Roberta Koksa, pa do naglašeno normativnog Firestarters usmerenja Jirgena Habermasa.Dovodeći u pitanje „neminovnost” postojećeg svetskog poretka, na kojoj insistiraju realisti, kao i prihvatljivost dominantnih obrazaca i praksi ispoljavanja moći u svetskoj politici, predstavnici ovog teorijskog usmerenja nude alternativne vizije uređenja globalnih odnosa.Rad predstavlja analitička oruđa razvijena u okviru kritičke teorije uz čiju pomoć se mogu identifikovati uloga i značaj, kako ideja (teorija), tako i praksi (političke akcije) u stvaranju i održanju struktura svetskog poretka.
Autorka zaključuje da je kritička teorija uprkos brojnim Divertor Motor kritikama relevantna za izučavanje međunarodnih odnosa, jer na dijametralno suprotan način u odnosu na tradicionalne škole mišljenja u međunarodnim odnosima pristupa fenomenu moći.Njen doprinos disciplini međunarodnih odnosa ogleda se u otvaranju (i politizaciji) pitanja koja predstavnici tradicionalnih teorijskih struja uzimaju kao datost ili im iz različitih razloga ne pridaju dovoljnu važnost.